Nagrada hrvatskog glumištaDosad nagrađeni2010. / 2011.
Sezona 2010. / 2011.
ODLUKA ŽIRIJA 24. studenog 2011. g.
DOBITNICI NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA ZA 2011.
Za najbolja ostvarenja iz područja DRAMSKE, RADIO I TELEVIZIJSKE UMJETNOSTI
Za najbolju predstavu u cjelini - DRAMA
"Mrzim istinu" Olivera Frljića u režiji Olivera Frljića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba.
Za najbolje redateljsko ostvarenje - DRAMA
Dražen Ferenčina za režiju predstave "Michelangelo Buonarroti" Miroslava Krleže u izvedbi Kazališta lutaka Zadar.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - DRAMA
Glavna ženska uloga
Jelena Miholjević za ulogu Kate u predstavi "Kate Kapuralica" Vlaha Stullija u režiji Darija Harjačeka i izvedbi dramskog ansambla 62. Dubrovačkih ljetnih igara.
Glavna muška uloga
Goran Grgić za ulogu Grge u predstavi "Amateri" Borivoja Radakovića u režiji Petra Večeka i izvedbi Kazališta KNAP, Kulturnog centra Peščenica iz Zagreba.
Sporedna ženska uloga
Petra Dugandžić za ulogu Stele u predstavi "Amateri" Borivoja Radakovića u režiji Petra Večeka i izvedbi Kazališta KNAP, Kulturnog centra Peščenica iz Zagreba.
Sporedna muška uloga
Dražen Čuček za ulogu Svećenika u predstavi "Kralj Edip" Sofokla u režiji Eduarda Milera i izvedbi dramskog ansambla 62. Dubrovačkih ljetnih igara.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - DRAMA
Ženska uloga
Tara Rosandić za ulogu Lene u predstavi "Tko je srušio Berlinski zid" Amira Bukvića u režiji Zorana Mužića i izvedbi Glumačke družine Histrion iz Zagreba.
Muška uloga
Filip Križan za ulogu Olivera u predstavi "Mrzim istinu" Olivera Frljića u režiji Olivera Frljića i izvedbi Teatra &TD iz Zagreba.
Za najbolju lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mladež - DRAMA
"Veli Jože" Vladimira Nazora u režiji Zorana Mužića i izvedbi Gradskog kazališta Trešnja iz Zagreba.
Za najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mladež
Ženska uloga
Jadranka Đokić za ulogu Djevojke koja želi otići u predstavi "Ovo bi mogla biti moja ulica" Jelene Kovačić i Anice Tomić u režiji Anice Tomić i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih.
Muška uloga
Jerko Marčić za ulogu Velog Jože u predstavi "Veli Jože" Vladimira Nazora u režiji Zorana Mužića i izvedbi Gradskog kazališta Trešnja iz Zagreba.
Za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave
Jelena Kovačić i Anica Tomić za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst "Ovo bi mogla biti moja ulica" praizveden u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Za najbolja glumačka ostvarenja u radio drami
Vanda Winter za ulogu Nastenjke u emisiji Radio-drama - F. M. Dostojevski "Bijele noći" u režiji Stephanie Jamnicky.
Najbolja redateljska ostvarenja u TV drami
Dario Pleić za režiju kriminalističke serije "Mamutica" (druga sezona) - 3. epizoda "Redar" (1. dio) i 4. epizoda "Redar" (2. dio).
Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti
Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodjeljuje se DRAMSKOM PROGRAMU HRVATSKOG RADIJA za dugogodišnje djelovanje u promociji hrvatske drame i kazališta i kreativnom oblikovanju radio drame kao posebnog, svom mediju primjerenog umjetničkog izraza. Dramski program Hrvatskog radija pružio je mnogim našim kazališnim umjetnicima (glumcima, piscima, dramaturzima i redateljima) mogućnost da svoje stvaralačke potencijale realiziraju u ovoj dramskoj vrsti koja ima brojnu publiku, što naročito cijene oni koji žive daleko od kazališnih dvorana i teško ili nikako stižu do njih. O kvaliteti i dometima te produkcije koju već desetljećima u Hrvatskoj producira jedino Hrvatski radio govore i brojne međunarodne nagrade kojima se radio drama iskazuje kao jedan od u svijetu najcjenjenijih dijelova naše kulture, a posebice dramske umjetnosti.
Za najbolju kazališnu scenografiju i kostimografiju - DRAMA, OPERA ILI BALET
Scenografija
Mojmir Mihatov i Darko Petković u drami "Michelangelo Buonarroti" Miroslava Krleže u režiji Dražena Ferenčine i izvedbi Kazališta lutaka Zadar.
Kostimografija
Marita Ćopo u drami "Tartuffe" J.B.P. Molièrea u režiji Marca Sciaccaluge i izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - OPERA
Za najbolju predstavu u cjelini - OPERA
"Parsifal" Richarda Wagnera pod dirigentskim vodstvom Nikše Bareze u režiji Kurta Josefa Schildknechta i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za najbolje dirigentsko ili redateljsko ostvarenje - OPERA
Nikša Bareza za dirigenta opere "Parsifal" Richarda Wagnera u režiji Kurta Josefa Schildknechta i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu;
Za najbolja umjetnička ostvarenja - OPERA
Ženska uloga
Vedrana Šimić za ulogu Adriane Lecouvreur u operi "Adriana Lecouvreur" Francisca Cilèe u režiji Ozrena Prohića, pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević Orešković i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka.
Muška uloga
Siniša Hapač za ulogu Mazepe u operi "Mazepa" Petra Iljiča Čajkovskog u režiji Ozrena Prohića, pod dirigentskim vodstvom Mihaila Sinkeviča i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina - OPERA
Ženska ili muška uloga
Lana Kos za ulogu Lucie di Lammermoor u operi "Lucia di Lammermoor" Gaetana Donizettija u režiji Damira Zlatara Freya, pod dirigentskim vodstvom Nade Matošević Orešković i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - BALET
Za najbolju predstavu u cjelini - BALET
"Air" Krešimira Seletkovića u koreografiji Martino Müllera i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u suradnji s Muzičkim Biennaleom Zagreb.
Za najbolje koreografsko ili dirigentsko ostvarenje - BALET
Dinko Bogdanić za koreografiju predstave "Breza" Veseljka Barešića u izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - BALET
Ženska uloga
Pavla Mikolavčić za uloge u baletima "Paquita" Ludwiga Minkusa i dr., u koreografiji Dereka Deanea i "Air" Krešimira Seletkovića u koreografiji Martino Müllera i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Muška uloga
Azamat Nabiullin za naslovnu ulogu u baletu "Grk Zorba" Mikisa Theodorakisa u koreografiji Istvána Herczoga i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - BALET
Ženska ili muška uloga:
Daria Brdovnik-Bukvić za ulogu Janice u baletu "Breza" Veseljka Barešića u koreografiji Dinka Bogdanića i izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija
ZLATKO CRNKOVIĆ - Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - DRAMA
Žiri za dramu dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje dramskom umjetniku - glumcu gospodinu Zlatku Crnkoviću.
Upisao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti 1955. i otada ne silazi s pozornice i ne uklanja se svjetlu reflektora. Kazao je ovo: "U negativnom liku tražim ono što je ljudsko, u lošem ološu ono što je dobro". Čakavac je odrastao među kajkavcima, čitav život štuje pjesnike i govori ih, a oni štuju njega, čak mu pjesme pišu (Enes Kišević). Hrvatski je standardni jezik svladao besprijekorno, reći će ljubavnički da je hrvatski jezik među najpjevnijima u Europi zbog mnoštva samoglasnika (odmah iza talijanskog). Režirao je i odigrao Krležine kajkavske "Balade" (1968.) svjedočeći kako se sva tri narječja njegova hrvatskog jezika slijevaju u njega i tvore njegov prirodni ljudski i glumački identitet. Cijelo je njegovo tijelo veliki govorni organ, kad šapće na sceni, kad govori podrhtavaju i dijafragme gledatelja i suigrača. Uz Svena Lastu i Tonka Lonzu najbliže je dotakao Gavellinog idealnoga glumca čija sva izražajnost izvire iz govora i jezika. Svojim studentima glume i jezičnih vježbi na fonetici uvijek naglašava ovo: "Puno mi je važnije kakvi ćete vi postati ljudi, nego kakvi ćete biti glumci!" Pitanje umjetnosti i ljudskosti za njega je presudno etičko pitanje.
Prijatelji ga zovu Crni, akademik Nikola Batušić, vrli povjesničar hrvatskoga kazališta, zvao ga je od milja i "Zlatane". Upravo u tom širokom rasponu kreće se ovaj glumac čije su se nekoć crne kose osule srebrom zrele dobi. "Ti nisi za kazalište, ne znaš za sebe poraditi", govorili su mu, a on namjerice nije želio tkati paukovu mrežu po kojoj će se penjati do vrhunca glumišta da bi se potom i s tog vrhunca strovalio ili zakoprcao uhvaćen u vlastitoj mreži. Uvijek mu je to bilo mrsko.
"U poeziji koju čitam ima poticaja da preispitujem mogućnosti zvučenja, treperenja svoje duše jer mislim da mi to mora biti melodija duše u dramskom govoru, da mora biti ono što proživljavaš u sebi", kazao je i potvrdio brojnim snimkama na kojima kazuje hrvatske pjesnike.
Na sceni "tražio sam unutarnju transformaciju u kojoj ne trebaš ništa na sebi učiniti, ali ne smiješ sebe istoga ponavljati. Volio sam uloge u kojima se ne prepoznajem", govorio je i ostvarivao u praksi. Bio je vjeran kazalištu koje ga je zaposlilo 1958. godine, Hrvatskom narodnom kazalištu, igrao je u istoj sezoni i naslovne i glavne uloge, ali i posve male, neštedimice trošeći sebe i svoje vrijeme. "Nikad ne tražiti, nikad odbiti!" Bio je vjeran i svojim studentima na Akademiji dramske umjetnosti kojima je scenski govor predavao od 1959. godine. Dramaturg Darko Gašparović naglašava njegov "plemeniti baritonalni glasovni organ", a akademik Nikola Batušić kaže ovo: "I tako se već četrdeset godina zastupajući govorom brojne pjesnike Zlatko Crnković neprestance objavljuje kao pjesnik govora".
Koliko je različitih lica otkrio u sebi, koliko oprečnih maski navukao na sceni, svjedočeći u životu istinu samo svojim licem. Bio je Krležin "Križovec" već 1969. u "dobro skrojenom kaputu", njegov Aurel u "Ledi" dvije godine potom, Marinkovićev dijabolični Don Fernando u "Kiklopu" 1976. u režiji Koste Spaića, pa Klaudije u "Hamletu", pa naslovna uloga u "Dundu Maroju" HNK iz 1981. u čuvenoj Kunčevićevoj prijelomnoj predstavi našega glumišta...
Nije mu bilo teško iz velikoga kazališta poći u manja. Bio je nesretni Učitelj Škunca u Brešanovoj i Violićevoj "Mrduši" iz 1971. u ITD-u, bio je Zrinski na praizvedbi Gavranovih "Urotnika" u ITD-u 1985, oslonac čvrsti Akademskoga kazališta kao Argon u Molièreovu "Umišljenu bolesniku", Sudac Brack u Ibsenovoj "Heddi Gabler" u režiji Tomislava Radića. I na televiziji je ostalo zapisa: "Ifigenija u Aulidi" u ulozi Menelaja, 1984. Oronte u "Mizantropu"...
Pretrčavao je ulicu između Akademije i HNK, selio se s
Dubrovačkih ljetnih igara na Splitsko ljeto, predavao scenski govor
i u Splitu glumcima i sad se pita: "Je li dovoljno mene ostalo za
suprugu Lukreciju, kćeri Srebrenku i Koraljku?!"
Samo jedan dijelak navedenog bio bi dovoljan da se dramski
umjetnik Zlatko Crnković ovjenča Nagradom za Svekoliko umjetničko
djelovanje Hrvatskoga društva dramskih umjetnika. Kao da je
nekoliko velikih života sabrao u jedan, a opet ostao skroman.
Završimo njegovim riječima u pohvalu životu i kazalištu: "Vječna je tajna (i u životu samom) prava mjera izbora detalja od kojih se slaže mozaik profesionalnog puta!" Dio te tajne Zlatko Crnković otkrio je i posvjedočio svojim životom i odnosom prema svom pozivu i prema svojim bližnjima kojima je uvijek darovao mir i ljubav.
NASTAVNIČKA KARIJERA
1955. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti
1959. asistent, honorarni nastavnik scenskoga govora na ADU
1968. predavač scenskoga govora Odsjek za fonetiku Filozofskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
ANGAŽMANI
1958. angažiran u Drami HNK Zagreb
1959. stalni član dramskog ansambla
glumi u ITD-u, na Dubrovačkim ljetnin igrama (1961 - 1972),
Splitsko ljeto, Malo kazalište Trešnjevka, Akademski teatar
Zagreb
Dramski program Televizije Zagreb:
Smrt Tome Bakrana, Mokra Koža, Mirotvorci, Dekreti, Hedda
Gabler
Film:
Timon Atenjanin, Tu
Radio-drama Radio Zagreba:
1970. recitator "Moje najdraže pjesme"
1968. "Balade Petrice Kerempuha"
NAGRADE
1978. Sterijina nagrada za glumu Jugoslavenske kazališne igre u
Novom Sadu za ulogu Kristijana u Krležinoj "Golgoti"
1984. Prvomajska UDUH-a za ulogu Sokrata u "Stanovnicima" Amira
Bukvića
NADA PUTTAR - GOLD - Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - OPERA
Žiri za OPERU dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje opernoj umjetnici, mezzosopranistici gospođi Nadi Puttar - Gold
Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji opere godine 2011. dobiva naša proslavljena primadona, dugogodišnja članica opernog ansambla HNK u Zagrebu u vrijeme tzv. Zlatnog doba Zagrebačke opere, te redovita gošća velikih opernih kuća, mezzosopranistica Nada Puttar-Gold. Njezinu je tridesetogodišnju umjetničku karijeru obilježio vrlo rani uspon i kontinuirano zadržavanje na visokoj razini umjetničkih kvaliteta. Otpjevala je pedesetak uloga i nastupila oko tisuću puta na koncertima i u operama.
Rođena je 5. studenoga 1923. u Varaždinu gdje je s jedanaest godina počela učiti klavir. Završivši srednju školu nastavila je privatno pohađati satove kod legendarnog pijanističkog pedagoga Svetislava Stančića kojemu je jednom prigodom otpjevala ariju Dalile. Prepoznavši u njezinu glasu izniman talent, profesor ju je savjetovao da studij klavira zamjeni učenjem pjevanja. Diplomirala je kod Lava Vrbanića, no vijest o njezinu prelijepu glasu proširio se i prije diplome među profesionalnim krugovima.
Već joj je 1. siječnja 1949. stalni angažman u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu ponudio tadašnji ravnatelj i dirigent Milan Sachs, zatraživši od ministarstva posebnu dozvolu da zaposli studenticu. Uslijedio je debi 11. veljače u nevelikoj ali vrlo zahtjevnoj ulozi Vanje u operi Ivan Susanjin Mihaila Ivanoviča Glinke. I nakon diplome nastavlja raditi s profesorom Vrbanićem i razvijati svoj dramski mezzosopran, tamne boje alta i razvijenog sopranskog registra s ujednačenim tonom u cijelom opsegu. Godinu dana nakon debija, 1950, pobijedila je na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Verviersu u Belgiji. Po povratku u zemlju intenzivno gradi repertoar i stvara uloge po kojima će postati poznata: Amneris u Verdijevoj Aidi, Saint-Saensova Dalila, Gluckov Orfej, Gotovčeva Mila Gojsalića, Azucena u Verdijevu Trubaduru, Eboli u Verdijevu Don Carlosu, Charlotta u Massenetovu Wertheru, Končakovna u Borodinovu Knezu Igoru, Bizetova Carmen i Santuzza u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani. Bila je nezamjenjiva umjetnica u opernoj sezoni u Zagrebu, kao i na opernim produkcijama na Splitskom ljetu na otvorenoj pozornici Peristila.
U Zagrebačkoj je operi djelovala do kolovoza 1956. kada ju je na jednoj predstavi čuo Karl Ebert, intendant berlinske, tada još Gradske, a kasnije Njemačke opere, te je angažirao kao stalnu članicu. Iz Berlina 1961. odlazi u Frankfurt gdje do 1964. pjeva u Državnoj operi nakon čega djeluje kao slobodna umjetnica. Surađuje s vodećim dirigentima i redateljima na opernim pozornicama šezdesetak europskih glazbenih središta, najčešće u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Rusiji. Svoj repertoar proširuje ulogama u operama Richarda Wagnera i Richarda Straussa, te Crkvenjarkom u Janačekovoj Jenufi i Mrs Quickly u Verdijevu Falstaffu. Sudjelovala je s mnogim velikim dirigentima 20. stoljeća kao što su Hans Knappertsbusch, Karl Boehm, Lorin Maazel i Georg Solti, a partner joj je na sceni vrlo često bio njemački tenor Dietrich Fischer-Dieskau. U travnju 1969. vraća se u Zagrebačku operu u kojoj ostaje u stalnom angažmanu sve do mirovine u prosincu 1979. Od tada predaje pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Ne treba zanemariti ni njezine nastupe na koncertnom podiju gdje se dokazala kao nezamjenjiva interpretkinja vokalne lirike te nositeljica altovskih dionica u opsežnim vokalno-orkestralnim djelima (Bachova Muka po Mateju, Muka po Ivanu, Misa u h-molu i Magnificat, Mozartov Rekvijem i Krunidbena misa, Pergolesijev i Vivaldijev Stabat Mater, Haendelovi i Mendelssohnovi oratoriji, Beethovenova Deveta simfonija i Missa solemnis, Verdijev Rekvijem …).
Žiri za DRAMU:
Špiro Guberina - predsjednik
Članovi - Nina Kleflin - Torre, Božidar Koščak, Tomislav Kurelec,
Bojana Radović
Žiri za OPERU:
Višnja Mažuran - predsjednica
Članovi - Jana Haluza, Martina Tomčić Moskaljov
Žiri za BALET:
Sonja Kastl - predsjednica
Članovi - Norman Dixon, Bruna Reić Ščepanović
Sa svim žirijima radila je tajnica Hrvatskog društva dramskih umjetnika gđa. Marija Filipović.
