NovostiDobitnici Nagrada hrvatskog glumišta za 2025. godinu
26. studeni 2025.
Dobitnici Nagrada hrvatskog glumišta za 2025. godinu
DOBITNICI
NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA 2025. g.
NAGRADE SE DODJELJUJU U SLJEDEĆIM KATEGORIJAMA:
Za najbolja ostvarenja iz područja DRAMSKE, RADIO I TELEVIZIJSKE UMJETNOSTI
Za najbolju predstavu u cjelini - DRAMA
"Drvene ptice" Lidije Deduš u režiji Ivana Plazibata i koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za najbolje redateljsko ostvarenje - DRAMA
Ivan Plazibat za režiju predstava "Vještice iz Salema" Arthura Millera u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i "Drvene ptice" Lidije Deduš u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - DRAMA
Glavna ženska uloga
Dijana Vidušin za ulogu u predstavi "Ljudski glas" Jeana Cocteauau režiji Juga Đorđevića i produkciji Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.
Glavna muška uloga
Vedran Mlikota za ulogu Slavka u predstavi "Otac, Kći i Duh Sveti" Mate Matišića u režiji Janusza Kice i produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh, Zagreb.
Sporedna ženska uloga
Sunčana Zelenika Konjević za ulogu Kate u predstavi u predstavi "Drvene ptice" Lidije Deduš u režiji Ivana Plazibata i koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i za ulogu M´Lynn Eatenton u predstavi "Čelične magnolije" Roberta Harlinga u režiji Barbare Rocco i koprodukciji Fakin teatra, Zagreb i Scene Ribnjak, Zagreb.
Sporedna muška uloga
Dušan Gojić za ulogu Oca u predstavi "Kućica za pse" Dorotee Šušak, Maria Mažića i Romana Nikolića u režiji Romana Nikolića i produkciji Arterarija, Zagreb.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - DRAMA
Ženska uloga
Vanja Čiča za ulogu Snahe u predstavi "Prst" Doruntine Bashe u režiji Anice Tomić i koprodukciji Teatra igre, Vinkovci i Slavonskog Brodveja, Slavonski Brod.
Muška uloga
Tarik Žižak za ulogu Bekima u predstavi "Nigdje, niotkuda" Bekima Sejranovića - Gorana Vojnovićau režiji Ivice Buljana i koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka i Hrvatskog narodnog kazališta Split.
Za najbolju lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mlade - DRAMA
"Misto di raste Lavandulilili" Vanje Jovanovića i Patrika Gregureca u režiji Vanje Jovanovića i produkciji Kazališta lutaka Zadar.
Za najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade
Ženska uloga
Mia Roknić za ulogu Anne u predstavi "Zlatokosa" Nine Kleflin po motivima priče Braće Grimm u režiji Nine Kleflin i produkciji Gradskog kazališta mladih Split.
Muška uloga
Bojan Beribaka za ulogu Cvilidrete u predstavi "Cvilidreta"Braće Grimm u režiji Tamare Damjanović i produkciji Kazališta Marina Držića, Dubrovnik.
Za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave
Mario Mažić, Romano Nikolić i Dorotea Šušak za dramski tekst "Kućica za pse" u produkciji Arterarija, Zagreb.
Za najbolja glumačka ostvarenja u radio
drami
(dodjeljuje se bijenalno svake neparne
godine)
Zoran Čubrilo za ulogu Josipa/Joea u radio drami "Na kraju duge 1. i 2. dio" Josipa Kirigina u režiji Mislava Brečića.
Najbolja redateljska ostvarenja u TV
drami
(dodjeljuje se bijenalno svake neparne godine)
Vinko Brešan za režiju TV serije "Dnevnik velikog Perice" (2. sezona, 6 epizoda).
Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti
Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodjeljuje se nezavisnoj kazališnoj skupini za djecu i mlade Teatar Poco Loco iz Zagreba.
U predstavi "Pita moja mama imate li jedno jaje" skupina je pokazala šarmantnu duhovitost te svoje dugogodišnje zanimanje za propitivanje različitih kazališnih estetika, u ovom slučaju estetike stripa. Tijekom jedanaestogodišnjeg postojanja uvela je posebnu vrstu pripovjednog kazališta "Priča mi se priča", za vrijeme pandemije među prvima je svojoj publici ponudila predstave u vanjskom prostoru ("Bajka za van"), a istaknula se i promicanjem tabu tema u kazalištu za djecu i mlade, kako svojim predstavama, tako i regionalnim festivalom "Bolje da o tome (ne) razgovaramo". Zbog svega toga Teatar Poco Loco postao je nezaobilazna skupina koja umjetnički odgaja novu publiku te ozbiljno i sustavno promišlja kazalište za djecu i mlade.
Za najbolju kazališnu scenografiju i kostimografiju
SCENOGRAFIJA
Zdenko Bašić i Neven Mihić u baletu "Snježna kraljica" Davora Bobića u koreografiji i režiji Svebora Sečaka u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Split i Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
KOSTIMOGRAFIJA
Marita Ćopo u predstavi za djecu i mlade "Cvilidreta"Braće Grimm u režiji Tamare Damjanović i produkciji Kazališta Marina Držića, Dubrovnik.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - OPERETA / MJUZIKL
Za najbolju predstavu u cjelini - OPERETA / MJUZIKL
"Six" mjuzikl Tobyja Marlowa i Lucy Moss u režiji Igora Barberića i produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.
Za najbolje redateljsko ostvarenje - OPERETA / MJUZIKL
Igor Barberić za režiju mjuzikla "Six" Tobyja Marlowa i Lucy Moss u produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - OPERETA / MJUZIKL
Ženska uloga
Zorana Kačić Čatipović za ulogu Perine Rapetinove u opereti "Spli'ski akvarel" Ive Tijardovića u režiji Krešimira Dolenčića i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Split.
Muška uloga
Dražen Bratulić za ulogu Jeana Valjeana u mjuziklu "Jadnici" Alaina Boublila i Claude-Michela Schönberga u režiji Stanislava Moše i produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija prema dogovoru s Cameronom Mackintoshem.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina - OPERETA / MJUZIKL
Ženska ili muška uloga
Katarina Margaretić za ulogu Cosette u mjuzilku "Jadnici" Alaina Boublila i Claude-Michela Schönberga u režiji Stanislava Moše i produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija prema dogovoru s Cameronom Mackintoshem i ulogu Marie u mjuziklu "Priča sa zapadne strane" Leonarda Bernsteina u režiji i koreografiji Lea Mujića i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - BALET
Za najbolju predstavu u cjelini - BALET
"Hamlet" na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog i Camillea Saint-Saënsa, u koreografiji i režiji Lea Mujića i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za najbolje koreografsko ili dirigentsko ostvarenje - BALET
Leo Mujić za koreografiju baleta "Hamlet" na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog i Camillea Saint-Saënsa i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za najbolja umjetnička ostvarenja - BALET
Ženska uloga
Irina Čaban Bilandžić za naslovne uloge u baletima "Šeherezada" Nikolaja Rimski-Korsakova u koreografiji Denisa Matvienka i "Gospođe Bovary" na glazbu raznih autora u koreografiji Valentine Turcu i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Split i za ulogu Snježne kraljice Davora Bobića u koreografiji i režiji Svebora Sečaka i koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Split i Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Muška uloga
Guilherme Gameiro Alves za ulogu Klaudija u baletu "Hamlet" na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog i Camillea Saint-Saënsa u koreografiji i režiji Lea Mujića i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - BALET
Ženska ili muška uloga:
Pavel Savin za ulogu Don Josea u baletu "Carmen" na glazbu Georgesa Bizeta u koreografiji Rolanda Petita i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
BRANKA CVITKOVIĆ - Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - DRAMA
Upravni odbor Hrvatskog društva dramskih umjetnika u sastavu Joško Ševo, Perica Martinović, Nedim Prohić, Ana-Marija Vrdoljak, Draško Zidar i Jakov Bilić, predsjednik HDDU-a Ivica Pucar i Žiri za dramu u sastavu Helena Buljan, Jasna Odorčić, Katarina Kolega, Saša Buneta i Ivan Colarić dodijelili su ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje Branki Cvitković.
Branka Cvitković jedna je od onih umjetnica čije ime više ne označava samo glumačko zanimanje, nego mjeru profesionalnog integriteta, stila i odgovornosti prema kazalištu kao javnom dobru. Rođena u Zagrebu 29. svibnja 1948., nakon studija književnosti na Filozofskom fakultetu upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti, a 1975. postaje članica ansambla Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Tamo će izgraditi opus antologijskih uloga i postati ključna glumačka ličnost čitave jedne epohe.
Njezina karijera započinje tijekom studija kada nastupa u predstavama iznimnih redatelja poput Dine Radojevića, Joška Juvančića i Vlade Habuneka, koji su u mladoj glumici prepoznali rijetku umjetničku zrelost i intelektualnu dubinu. Ulogom Marije Antonovne u Gogoljevu Revizoru ulazi u stalni angažman Drame HNK-a, gdje će tijekom desetljeća odigrati više od šezdeset uloga i obilježiti repertoar kazališta. Već na početku profilirala se kao glumica izrazitog smisla za karaktere i grotesku, majstorica balansa između tragičnog i komičnog, uvijek osobna, neponovljiva i otporna na klišeje.
Uloga Marijane u Zagrepčanki Branislava Glumca donosi joj status kultne figure svoga vremena. U toj je ulozi uspjela spojiti duh moderne, samosvjesne žene kasnih sedamdesetih s poetskom krhkošću, čime je simbolički obilježila razdoblje hrvatskog kazališta u prijelazu epoha. U kasnijim godinama stvorit će niz antologijskih likova - od Brechtove Katarine u Majci Courage i njezinoj djeci, preko histrionske Sophije u Kavani Torso, do duboko psihološki profilirane Barbare Petrovne Stavrogine u Dostojevskijevim Bjesovima u režiji Janusza Kice. Uloga je to koja je potvrdila njezinu neumornu preciznost, sugestivnost i integritet - vrijednosti koje je dosljedno branila cijeloga umjetničkog vijeka.
Njezin glumački rukopis spaja stilsku disciplinu s etičkom potragom za istinom u svakoj ulozi. Kao profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku prenosi iskustvo, ali i mjeru zahtjevnosti prema poslu, odgajajući nove generacije glumaca. Ostala je neumorna i nakon formalnog umirovljenja u HNK u Zagrebu 2014. godine, kada postaje dekanica Fakulteta za film i kazalište Sveučilišta Libertas te nastupa kao gošća u HNK-u u Osijeku, gdje je ulogom Jozefine u Unterstadtu Ivane Šojat-Kuči proslavila 40 godina glumačkog rada, a u režiji je debitirala kao redateljica predstave Navještenje Paula Claudela.
Osjetljiva na ritam i ton vremena, Branka Cvitković često je sudjelovala u praizvedbama hrvatskih dramskih tekstova, dajući im autentičnost i emocionalnu punoću. Njezina gluma uvijek je bila dijalog s publikom, ali i s mladim generacijama. Rado je surađivala s mladim umjetnicima i studentima, ističući da upravo rad s njima održava njezinu umjetničku vitalnost.
Njezina širina umjetničkog izraza upotpunjena je i muzikalnošću te pjevačkim darom, što se često osjeća u ritmu i melodiji njezine scenske rečenice. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, u Glumačkoj družini Histrion, &TD-u i brojnim drugim kazališnim kućama. Svojim kreacijama obilježila je desetljeća repertoara i ostala vjerna zagrebačkom HNK-u - svojoj matičnoj kući - gdje je trajala čitav radni vijek, ali i dalje traje kroz učenike, nasljednike i uloge koje su postale dio kolektivnog kazališnog pamćenja.
Kritika ju je nerijetko opisivala kao "rođenu glumicu rijetko viđenog talenta" - onu koja ide linijom najvećih heroina hrvatskog glumišta. Nagrade su u njezinu slučaju dolazile kao posljedica rada, a ne cilj. Uz Nagradu Mila Dimitrijević (2002., 2010.), primila je priznanja Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, nagrade Dana satire, Histrionska priznanja, Nagradu Grada Zagreba (2021.) te Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u području kazališne umjetnosti iste godine. U srpnju 2023. primila je posebno priznanje Festivala Miroslav Krleža "za vraćanje života Krležinoj riječi".
Njezina televizijski rad dodatno je proširio njezinu prepoznatljivost, dok je glas posuđivala i animiranim likovima - još jedan dokaz njezine svestranosti i dostupnosti publici svih uzrasta. No kazalište ostaje njezin temelj, njezina prva i najdublja forma izraza. Ulogama koje su nastajale iz unutarnje napetosti i precizne scenske misli, Branka Cvitković izgradila je referentne točke hrvatskog teatra, a monografije i kritički zapisi o njezinu radu već danas pripadaju obveznoj literaturi o suvremenom hrvatskom glumištu.
Branki Cvitković dodjeljujemo Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje s istaknutim osjećajem zahvalnosti, jer nije samo stvarala iznimne uloge, ona je postavljala standarde u pripremi, u glumačkom poslanju, u načinu na koji umjetnost povisuje očekivanja publike i struke. Kao glumica, pedagoginja, nacionalna prvakinja i neumorna kulturna djelatnica, svojim je angažmanom oblikovala više od pola stoljeća hrvatskog teatra i očuvala dignitet scene i profesije. Zbog svega učinjenog i zbog visokih mjerila koje je ostavila onima koji dolaze, Branka Cvitković zaslužuje ovo najviše priznanje.
ALMIRA OSMANOVIĆ - Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje - BALET
Žiri za balet u sastavu Davor Schopf, Lidija Mila-Milovac i Mladen Mordej Vučković dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje Almiri Osmanović.
Nacionalna prvakinja Almira Osmanović puna je tri i pol desetljeća bila aktivna u hrvatskom baletu. Možda bi bolje bilo reći hiperaktivna. Jedna je od naših najboljih klasičnih balerina; otplesala je opsežan klasični, moderni i nacionalni repertoar; u ranoj mladosti plesala je i u predstavama Malog kazališta - današnjeg kazališta Trešnja; a kad je odrasla nastupala je i u koreodramama, filmovima i televizijskim dramama; grijala je dvije stolice baletnih ravnateljica.
Rođena je 1958. godine u Bijeljini. Školovala se u Zagrebu, u baletnom studiju tete Silvije Hercigonje pri Malom kazalištu, a usavršavala u Akademskoj koreografskoj školi Agripine Vaganove u Lenjingradu gdje je diplomirala u razredu Ljudmile Safranove. Članica zagrebačkog Baleta postala je 1977., solistica od 1979., a nakon povratka iz Lenjingrada postaje prvakinja Baleta HNK-a. Prva je baletna umjetnica koja je ponijela titulu nacionalne prvakinje.
Nagrade je nisu zaobišle. Mnogo ih je. Osvojila je zlatnu plaketu i Grand Prix na 1. jugoslavenskom baletnom natjecanju u Novom Sadu, prvu nagradu za umjetničko ostvarenje na Jugoslavenskom baletnom biennalu u Ljubljani, posebnu nagradu za lik Anite Berber na Smotri vojvođanskih kazališta u Novom Sadu, jedinstvenu nagradu za umjetnički dojam na 4. međunarodnom natjecanju baletnih umjetnika u Osaki, Nagradu sedam sekretara SKOJ-a, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu Swanilde u baletu Coppelia 1995., i nagradu Ana Roje za ulogu u baletu Balade... koje donosi vjetar 1999. Nema sumnje da joj je večerašnja nagrada najdraža u životu.
Publika pamti galeriju njezinih uloga, ali se ne može odlučiti koju istaknuti na prvo mjesto: Gamzati u Bajaderi ili Odettu i Odiliju u Labuđem jezeru; Giselle ili Coppeliju; naslovne uloge u baletima Romeo i Julija, Trnoružica, Pepeljuga i Dom Bernarde Albe; ili one koje nisu naslovne ali su isto od presudne važnosti, poput Vile šećera u Orašaru, Đavolice u Đavlu u selu, Djevojke u Licitarskom srcu, Quitri u Don Quijoteu. Da je ne stavi na prvo mjesto nije mogao ni jedan iz plejade istaknutih koreografa s kojima je surađivala, od Pije i Pina Mlakara, Ivice Sertića, Franje Horvata, Waclawa Orlikowskog, Dinka Bogdanića.
U modernom repertoaru temperamentno je prošla plesnim kazalištem Milka Šparembleka, ostavivši vehementan trag u baletima Pjesme ljubavi i smrti, Carmina Krležiana, Čudesni mandarin i Johannes Faust passion. Kao i u Kraljevu koreografa Drage Boldina te Kentauru XII i Carmen koreografa Miljenka Vikića. Ponajveći trag zasigurno u Baladama… koje donosi vjetar… Vasca Wellenkampa, u čudesnoj poetici portugalske fado pjesme. Upravo karakterni plesni fah sa snažnom izražajnošću tijela i pokreta, sugestivnim rukama, mimikom lica i odgovarajućim pogledom - nekad strelovitim, a ponekad milim - ponajviše obilježava umjetnost Almire Osmanović.
Njezina karijera tekla je glatko, u stalnom usponu i prirodnim je putem došla do vrhunca. Uvijek je držala konce u svojim rukama što je poželjno i u karijeri, a još više u uredu baletne ravnateljice. U dva je mandata, od 1994. do 2002. godine bila ravnateljica Baleta HNK-a u Zagrebu, a zatim do 2012. ravnateljica Baleta HNK-a u Splitu. U Splitu je između ostaloga, repertoar obogatila s prvi put postavljenim cjelovitim Labuđim jezerom i hrvatskom praizvedbom Grka Zorbe. U Zagrebu je doživjela ono što ni jedan baletni ravnatelj na svijetu ne bi trebao - raketni napad na središte Zagreba, u svibnju 1995. godine. Uoči završne etape Domovinskog rata za obranu i oslobođenje, granata je pogodila baletnu dvoranu i ranila petnaestoro plesača, petinu ansambla HNK-a, od prvaka, koreografa i baletnog majstora do plesača u ansamblu. I sama ozljeđena, dijelila je sudbinu svojih kolega te je uspješno privela kraju veliki međunardoni projekt dvanaest nacionalnih kazališnih kuća i baletnih trupa srednje Europe Donau Ballett koji se pripremao baš u vrijeme napada.
Velika prirodna nadarenost činila je njezin ples lakim i očaravajućim, u kanonu vrhunske klasične tehnike i izvan njega, u bujicama pokreta što ih donosi moderan balet. Temperamenta joj ni danas ne nedostaje što bismo mogli čuti i vidjeti za koji trenutak. Almira Osmanović snažnom se individualnošću i osebujnošću izdvaja u korpusu hrvatske baletne umjetnosti. Nadamo se da žiriju neće zamjeriti, njoj posvećen, pomalo neobičan ton službenog obrazloženja Nagrade za svekoliko umjetničko ostvarenje. Živjela!
Žiri za DRAMU:
Jasna Odorčić - predsjednica
Članovi - Helena Buljan, Saša Buneta, Ivan Colarić, Katarina Kolega
Žiri za OPERU, OPERETU I MJUZIKL:
Vlatka Oršanić - predsjednica
Članovi - Hana Breko Kustura, Ivana Kocelj
Žiri za BALET:
Davor Schopf - predsjednik
Članovi - Lidija Mila-Milovac, Mladen Mordej Vučković
